ProZ.com translation contests »
32nd Translation Contest: "Movie night" » English to Croatian » Entry by Luka Cvitković


Source text in English

Translation by Luka Cvitković (#37475) — Winner

To say that I was compelled by Parasite from start to finish is an understatement; its filming style with tracking shots are enthralling. Having watched several Korean films during the London Korean Film Festival, I was familiar with the usual genres employed in such films but Parasite seemed to defy them all! Parasite is comedic, in a quirky way, it is also a thriller, straddles class divisions and also depicts a family tale amongst other genres and is therefore likely to appeal to all ages.

Parasite truly deserves to be watched in a cinema to appreciate its nuances and the stylish cinematography. As a summary, to avoid spoilers, Parasite tells the tale of the interaction between the Park family and the Kim’s, an unemployed family, whose contrasting worlds collide with long lasting consequences.

[...]Bong Joon-Ho manages to pique the audience’s interest with brightly lit shots coupled with the effective use of indoor space, and it is surprising to realise, after the film’s 2 hour 12 minute length, that most of the scenes occur within the Park family’s home. The mundane elements of domesticity are displayed with an intriguing perspective showcasing Bong Joon-Ho’s flair. It is a slow burner but you will revel in its beauty and ingenuity as Parasite convinces that it operates solely on one level but it is in fact multi-layered and depicts social realism with empathy and pathos.

The cast are beguiling to watch, every facial movement and action is accentuated, even the mere act of walking up or down stairs can convey hidden meaning, which the camera fragments. Levels of unease are also created by virtue of that effective use of space with unusual camera angles and dramatic weather conditions ratcheting up that sensation. There is a surreal nature to Parasite, which its score emphasises, and furthermore the film adopts elements of the absurd devised in such an ingenious way which is truly cinematic magic. Parasite’s apparent eeriness will certainly keep you riveted and would not feel alien to the Twilight Zone school of filmmaking.

The actors are very impressive and add breadth to their roles creating relatability whilst seeming effortlessly cool. When Ki-Woo and Ki-Jeong Kim were working within the Park family home as private tutors they certainly epitomised this level of nonchalant, understated authority creating an aura of mysticism with the unspoken, almost mythical, tutoring techniques employed. Quite simply, the actors Park So-Dam and Choi Woo-Sik, as Ki-Woo and Ki-Jeong, are compelling to watch in the different directions that Parasite follows and they carry these performances seamlessly thereby inviting the audience to be on their side.

[...]Parasite is a remarkable piece of extremely skilful filmmaking, it is simply a must see film, and so I am looking forward to re-watching the film on its UK general release date.
Malo je reći da me “Parazit” zaokupio od početka do kraja; stil snimanja s pratećom kamerom je očaravajući. Pogledavši nekoliko korejskih filmova tijekom Festivala Korejskog Filma u Londonu, bio sam upoznat s uobičajenim žanrovima korištenim u takvim filmovima, no “Parazit” im je naočigled prkosio svima! “Parazit” je komičan, na čudnovat način, ujedno i triler, premošćuje klasne podjele i među ostalim žanrovima također prikazuje obiteljsku priču te će stoga izvjesno biti privlačan svim uzrastima.

“Parazit” ustinu zaslužuje gledanje u kinu, kako bi se cijenile njegove nijanse i stilistička kinematografija. Sažeto i bez spoilera, “Parazit” se bavi međuodnosom obitelji Park i nezaposlene obitelji Kim te dalekosežnim posljedicama sudara njihovih nasuprotnih svjetova.

Bong Joon-Ho uspjeva probuditi interes publike jarko osvjetljenim kadrovima uparenim s učinkovitom upotrebom kućnog prostora pa je iznenađujuće shvatiti, nakon 2 sata i 12 minuta filma, da se većina scena odvija unutar doma obitelji Park. Svakodnevni elementi domaćinstva prikazani su iz perspektive intrige, ističući Bong Joon-Hoov talent. Radnja se odvija sporo, no uživati će te u njezinoj ljepoti i genijalnosti dok vas “Parazit” uvjerava da operira na samo jednoj razini, a zapravo je slojevit i prikazuje društveni realizam suosjećanjem i patosom.

Glumačka postava je opčinjavajuća, svaka gesta i izraz lica su naglašeni, čak je i sami čin hodanja uza ili niz stube sposoban prenijeti skriveno značenje, fragmentirano kamerom. Razine nelagode također stvara spomenuta učinkovita upotreba prostora, a taj doživljaj pojačavaju neuobičajeni kutevi snimanja i dramatični vremenski uvjeti. Filmska glazba naglašava to nešto nadrealno u “Parazitu”, a film osim toga usvaja i genijalno osmišljene elemente apsurdnog, tvoreći pravu filmsku čaroliju. Parazitova prividna sablasnost će vas zasigurno držati prikovanima za ekran te ne bi bila strana školi filma “Zone Sumraka”.

Glumci su veoma dojmljivi te dodaju širinu svojim likovima s kojima se lako poistovjetiti, ali koji su istovremeno dojmljivo staloženi . Ki-Woo i Ki-Jeong Kim, koji rade u obiteljskom domu Parkovih kao privatni učitelji zasigurno predstavljaju vrhunac tog nonšalantnog, prigušenog autoriteta stvarajući auru mističnosti korištenjem neizrečenih, gotovo mitskih, tehnika poučavanja. Jednostavno rečeno, glumci Park So-Dam i Choi Woo-Sik su neodoljivi u ulogama Ki-Wooa i Ki-Jeong , bez obzira kojim smjerom ih film vodi te besprijekorno nose svoje izvedbe, pozivajući publiku da stane na njihovu stranu.

[…] "Parazit" je izvanredan komad nevjerojatno vještog filmskog stvaralaštva, film koji se jednostavno mora pogledati, tako da se radujem ponovnom gledanju na datum izlaska u Ujedinjenom Kraljevstvu.


Discuss this entry